Besplatna dostava registriranim kupcima iznad 55 €

Mjesto za fotografiju Poprsje oca Simona Ašiča u Biljnom vrtu pred stiškim samostanom
Portret

Otac Simon Ašič

Najpoznatiji stiški redovnik svog vremena. U samostanu je, s kraćim prekidima, boravio sedamdeset i tri godine i postao najbolji poznavatelj ljekovitog bilja u zemlji.

Mjesto za fotografiju Portret oca Simona Ašiča u cistercitskom habitu

Otac Simon Ašič bio je još za života najpoznatiji stiški redovnik, koji je posjetiteljima s mnogo dobrote i strpljenja predavao biljarsko znanje stečeno proučavanjem tada dostupne literature. Iskustva drugih stručnjaka dopunjavao je i vlastitim iskustvima.

Rodio se 30. studenoga 1906. u zaseoku Raztez kraj Gorice blizu Brestanice, nekadašnjeg Rajhenburga, gdje je u vrijeme njegove mladosti bila izgrađena veličanstvena bazilika Gospe Lurdske.

U stiškom samostanu boravio je, uz kraće prekide, čak 73 godine. Postao je najbolji poznavatelj ljekovitih biljaka s posebnim darom da je svakog čovjeka, osobito bolesnika, znao saslušati, savjetovati ga i pomoći mu. Mnogi koji su mu se obraćali za savjet i danas ga se sjećaju sa zahvalnošću.

Svim ljubiteljima ljekovitih biljaka uzor je. Njegove su knjige s tog područja pronašle put u gotovo svaku slovensku obitelj. Zbog stručnosti i razumljivosti svim slojevima čitatelja još će dugo biti najbolji priručnik za svakoga tko želi prirodnim sredstvima poboljšati svoje zdravlje.

Mjesto za fotografiju Otac Simon Ašič pri radu s biljem

Ljekovito bilje kao pomoć kod različitih tegoba

O uporabi prirodnih ljekovitih sredstava, ponajprije ljekovitog bilja, napisano je mnogo; od starih kineskih recepata iz 2700. pr. Kr. do grčkog liječnika Hipokrata (400-377. pr. Kr.) i Rimljanina Galena (131-201. po Kr.). Na pragu novog vijeka Paracelsus je u liječenje uveo i lijekove neživotinjskog podrijetla.

Nakon osnutka samostana u Europi u 11. stoljeću uporaba ljekovitog bilja brzo se širila. U početku su se brinuli samo za potrebe samostanske obitelji, a kasnije su redovnici pomagali i stanovnicima okolice. Na područje današnje Slovenije redovnici su došli u prvoj polovici 12. stoljeća, preciznije 1136. godine. Iz samostanske kronike može se razabrati da su koristili ljekovito bilje, jer druga sredstva u slučaju bolesti pravila nisu dopuštala. U ispravi iz 1230. godine u stiškom je samostanu spomenut infirmarij. To ime iscjelitelja, ljekarnika spominje se više puta.

Nakon raspuštanja samostana 1784. nažalost je izgubljeno mnogo knjiga iz bogate samostanske knjižnice, među njima i onih s područja ljekarništva. Čak 114 godina u Stičnoj nije bilo redovnika cistercita. Vratili su se 1818. i od te godine ponovno možemo pratiti zbivanja.

Mjesto za fotografiju Otac Simon Ašič među posjetiteljima

Otac Simon Ašič osnovno je znanje o snazi ljekovitih biljaka stekao već kod kuće, jer su za svladavanje bolesti koristili samo ono što im je nudila priroda. Ta je saznanja marljivo učvršćivao pomnim proučavanjem dostupne stručne literature i tako stekao razinu znanja dostojnu poštovanja. Postao je pravi stručnjak za ljekovite biljke, ali i uzor svima onima koji pomoć traže u bogatstvu od više od 400 ljekovitih biljaka koje krase slovensku zemlju.

Lječenjem se počeo intenzivnije baviti za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Tada su se u stiški samostan sklanjali mnogi izbjeglice, najviše prognani svećenici. Svi su bili iscrpljeni i bolesni. Lijekova je nedostajalo, a otac Simon mogao im je pružiti pomoć ljekovitim biljem koje je sam skupljao u okolici samostana. Pažljivo je zapisivao recepte i rezultate.


Čovjek nikada nije bio tako ugrožen kao danas. Sadašnji tempo života izaziva u njemu nemir, strah, stalnu napetost.

Otac Simon Ašič, prema zapisu g. Jožeta Kukmana, mag. pharm., 2012.

Mjesto za fotografiju Knjige oca Simona Ašiča

Knjige oca Simona Ašiča

Tako se skupilo dovoljno građe za izdavanje čak triju knjiga:

Pomoć iz domaće ljekarne I. (1984. godine);

Pomoć iz domaće ljekarne II. (1986. godine) te

Priručnik za branje ljekovitog bilja (1988. godine).

Zbirka knjiga

Knjige u trgovini

Čast i obveza

Prema zapisu g. Jožeta Kukmana, mag. pharm., iz 2012.:

U Stičnu i dalje dolaze posjetitelji koji su oca Simona Ašiča osobno upoznali i kod njega našli utjehu. S velikom zahvalnošću i poštovanjem govore o njemu, uvijek samo dobro. To je velika čast i istodobno obveza za sve nas koji prema svojim snagama pokušavamo nastaviti njegovo djelo. Drago nam je što su nastojanja urodila plodom. Sve je više ljudi koji upoznaju riznicu ljekovitog bilja i uvažavaju savjete koji postaju vodilja za duševno i tjelesno zdrav način života. Među zapisima koje nam je ostavio otac Ašič čitamo i ove riječi:

„Čovjek nikada nije bio tako ugrožen kao danas. Sadašnji tempo života izaziva u njemu nemir, strah, stalnu napetost, razdražljivost i opće nezadovoljstvo. Nezadovoljan sam sa sobom zatvara se u sebe i postaje sve manje sposoban za normalne međuljudske odnose. Takvo stanje slijede mnoga oboljenja, nervoze, poremećaji krvotoka, oštećenja srca, jetre i žuči.”

Veliko bogatstvo koje nam je dano jest i ljekovito bilje. Upravo je na tom području otac Simon Ašič, usprkos odgovornim službama u duhovnom smislu, postao veliki stručnjak, poznat po cijeloj Sloveniji i u inozemstvu. Njegove su knjige već prevedene na više jezika, a pripremaju se i nova izdanja.

S posebnim ponosom možemo ustvrditi da je otac Simon Ašič općepoznat među Slovencima, vrlo cijenjen i poštovan kao najveći poznavatelj ljekovitih biljaka, ljudske prirode i, kao svećenik, ljudske duše. Zahvalni smo mu za sve bogatstvo znanja i savjeta koje nam je ostavio. Neka mu bogatstvo bude nagrađeno, sve najbolje: ljubazne riječi, spremnost da sasluša ranjena čovjeka, da mu vraća povjerenje, tješi ga i pomaže mu vratiti zdravlje. Vjerujemo da će njegovo djelo još dugo mnogima davati snagu i vjeru u život, a ponajprije vraćati zdravlje bolesnima te unutarnji mir koji današnji čovjek tako jako treba.

Među posjetiteljima naše mrežne stranice zacijelo ima još mnogo onih koji su imali sreću u životu susresti se s ocem Simonom. Vjerujemo da imate mnogo lijepih uspomena na njega. Bit ćemo zahvalni ako nam o tome nešto napišete ili nazovete stiški samostan odnosno samostansko poduzeće Sitik. Poznato je podosta svjedočanstava o neobičnim ozdravljenjima nakon njegovih savjeta. Već nakon očeve smrti od gospodina Franca Novaka saznali smo da je imao tvorbu na čelu koja je vrlo brzo rasla. U bolnici su mu savjetovali operaciju, a on je prema zapisanim uputama iz Ašičeve knjige stavljao na bolesno mjesto stučeni trputac i tvorba je nestala. Pri ponovnom pregledu liječnica je utvrdila da operacija nije potrebna. Često slušamo pripovijesti ljudi da su nakon dugog vremena dočekali potomstvo. To pripisuju pijenju čaja od ljekovitog bilja koje su dobili u ljekarni u Stičnoj. Sličnih svjedočanstava ima još mnogo. Nažalost, nisu sva zapisana.

Oni koji ste ga poznavali sjetite se da je pri posjetima još u poznoj starosti otvarao vrata nogom. Kad je vodio posjetitelje po stiškom samostanu, lagano bi skočio na policu uz prozor i odande slušateljima tumačio povijest. Pritom je rado upleo i neku životnu mudrost ili uputu za bolje zdravlje. Njegov optimizam, pomiješan s iskrenom radošću, uvijek je oduševljavao. Ljudi su odlazili zadovoljni i smireni. Još dugo su ih pratile očeve riječi i olakšavale nevolje s kojima su došli. Često je savjetovao i zdravu prehranu. Vrlo je cijenio i preporučivao jabučni ocat, med, kupus, voće,… Poznat je njegov doručak, kiseli kupus začinjen medom. Od mnogih čajeva ljudima je do danas ostao omiljen čaj KRRT (kopriva, regrat, rman, trpotec; kratica slovenskih naziva četiriju biljaka: kopriva, maslačak, stolisnik, trputac). Služio se izrekom: „Tko pije KRRT, neće tako skoro otići u zemlju krtica.”

Unatoč velikoj popularnosti i širokom znanju ostao je skroman. To potvrđuje i njegova ostavština koju možete pogledati u Muzeju kršćanstva u Stičnoj: molitvenici, krunice, osobni dokumenti, stari pisaći stroj, redovnička odjeća, dva pokrivala za glavu, nekoliko rukopisa. Ostavio nam je pak golemo duhovno bogatstvo: knjige s bogatim savjetima za liječenje prirodnim lijekovima iz kojih još uvijek crpimo i crpit će i budući naraštaji.

Galerija slika - o. Simon Ašič

Ašič osobno

Svima nama kojima je bio dan osobni susret s ocem Simonom Ašičem ostalo je u sjećanju više njegovih osobina: ljubazna riječ, ljubazan pogled, razumijevajuće slušanje čovjeka u nevolji, tješenje bolesnika, ulijevanje nove nade, izbor pravog lijeka. Oni koji su mu se obraćali za pomoć odlazili su od njega smireni, obogaćeni očinskim savjetima, zavežljajem ljekovitih čajeva i preporukama za daljnji životni put. Sam je jednom zapisao:

„Najviše sam sretan kad me ljudi koji su došli k meni bolesni, potišteni i puni pesimizma ponovno posjete zdravi i zadovoljni.”

1906–1992

Životopis oca Simona Ašiča

  1. 1919

    Godine 1919. došao je u Stičnu.

  2. 1924

    Godine 1924. stupio je u cistercitski red.

  3. 1925

    Godine 1925. otišao je u samostan Mogiła u Poljskoj.

  4. 1927

    Godine 1927. maturirao je.

  5. 1930

    Godine 1930., nakon završenog teološkog studija, imao je mladu misu u rodnoj župi Rajhenburg.

  6. 1931

    Godine 1931. ponovno je na neko vrijeme otišao u Mogiłu u Poljskoj.

  7. 1936

    Od 1936. do 1941. služio je kao prefekt u Slomškovu zavodu u Ljubljani.

  8. 1942

    Godine 1942. imenovan je subriorom u stiškom samostanu.

  9. 1945

    Godine 1945. imenovan je priorom također u stiškom samostanu, a tu je službu obavljao punih 47 godina, sve do svoje smrti.

  10. 1949

    Od 1949. do 1951. bio je župnik stiške župe.

  11. 1964

    Od 1964. do 1981. ponovno je bio župnik stiške župe i u tom je razdoblju pomno pisao župnu kroniku. Učinjeno je mnogo toga čega se stariji sa zahvalnošću sjećaju.

Mjesto za fotografiju Unutrašnjost ljekarne u Stični s herbarijem i portretom oca Ašiča

Ljekarna u Stični danas. Njegov portret visi iznad polica.