Otac Simon Ašič

Čast i obveza

Prema zapisu g. Jožeta Kukmana, mag. pharm., iz 2012.:

U Stičnu i dalje dolaze posjetitelji koji su oca Simona Ašiča osobno upoznali i kod njega našli utjehu. S velikom zahvalnošću i poštovanjem govore o njemu, uvijek samo dobro. To je velika čast i istodobno obveza za sve nas koji prema svojim snagama pokušavamo nastaviti njegovo djelo. Drago nam je što su nastojanja urodila plodom. Sve je više ljudi koji upoznaju riznicu ljekovitog bilja i uvažavaju savjete koji postaju vodilja za duševno i tjelesno zdrav način života. Među zapisima koje nam je ostavio otac Ašič čitamo i ove riječi:

„Čovjek nikada nije bio tako ugrožen kao danas. Sadašnji tempo života izaziva u njemu nemir, strah, stalnu napetost, razdražljivost i opće nezadovoljstvo. Nezadovoljan sam sa sobom zatvara se u sebe i postaje sve manje sposoban za normalne međuljudske odnose. Takvo stanje slijede mnoga oboljenja, nervoze, poremećaji krvotoka, oštećenja srca, jetre i žuči.”

Veliko bogatstvo koje nam je dano jest i ljekovito bilje. Upravo je na tom području otac Simon Ašič, usprkos odgovornim službama u duhovnom smislu, postao veliki stručnjak, poznat po cijeloj Sloveniji i u inozemstvu. Njegove su knjige već prevedene na više jezika, a pripremaju se i nova izdanja.

S posebnim ponosom možemo ustvrditi da je otac Simon Ašič općepoznat među Slovencima, vrlo cijenjen i poštovan kao najveći poznavatelj ljekovitih biljaka, ljudske prirode i, kao svećenik, ljudske duše. Zahvalni smo mu za sve bogatstvo znanja i savjeta koje nam je ostavio. Neka mu bogatstvo bude nagrađeno, sve najbolje: ljubazne riječi, spremnost da sasluša ranjena čovjeka, da mu vraća povjerenje, tješi ga i pomaže mu vratiti zdravlje. Vjerujemo da će njegovo djelo još dugo mnogima davati snagu i vjeru u život, a ponajprije vraćati zdravlje bolesnima te unutarnji mir koji današnji čovjek tako jako treba.

Među posjetiteljima naše mrežne stranice zacijelo ima još mnogo onih koji su imali sreću u životu susresti se s ocem Simonom. Vjerujemo da imate mnogo lijepih uspomena na njega. Bit ćemo zahvalni ako nam o tome nešto napišete ili nazovete stiški samostan odnosno samostansko poduzeće Sitik. Poznato je podosta svjedočanstava o neobičnim ozdravljenjima nakon njegovih savjeta. Već nakon očeve smrti od gospodina Franca Novaka saznali smo da je imao tvorbu na čelu koja je vrlo brzo rasla. U bolnici su mu savjetovali operaciju, a on je prema zapisanim uputama iz Ašičeve knjige stavljao na bolesno mjesto stučeni trputac i tvorba je nestala. Pri ponovnom pregledu liječnica je utvrdila da operacija nije potrebna. Često slušamo pripovijesti ljudi da su nakon dugog vremena dočekali potomstvo. To pripisuju pijenju čaja od ljekovitog bilja koje su dobili u ljekarni u Stičnoj. Sličnih svjedočanstava ima još mnogo. Nažalost, nisu sva zapisana.

Oni koji ste ga poznavali sjetite se da je pri posjetima još u poznoj starosti otvarao vrata nogom. Kad je vodio posjetitelje po stiškom samostanu, lagano bi skočio na policu uz prozor i odande slušateljima tumačio povijest. Pritom je rado upleo i neku životnu mudrost ili uputu za bolje zdravlje. Njegov optimizam, pomiješan s iskrenom radošću, uvijek je oduševljavao. Ljudi su odlazili zadovoljni i smireni. Još dugo su ih pratile očeve riječi i olakšavale nevolje s kojima su došli. Često je savjetovao i zdravu prehranu. Vrlo je cijenio i preporučivao jabučni ocat, med, kupus, voće,… Poznat je njegov doručak, kiseli kupus začinjen medom. Od mnogih čajeva ljudima je do danas ostao omiljen čaj KRRT (kopriva, regrat, rman, trpotec; kratica slovenskih naziva četiriju biljaka: kopriva, maslačak, stolisnik, trputac). Služio se izrekom: „Tko pije KRRT, neće tako skoro otići u zemlju krtica.”

Unatoč velikoj popularnosti i širokom znanju ostao je skroman. To potvrđuje i njegova ostavština koju možete pogledati u Muzeju kršćanstva u Stičnoj: molitvenici, krunice, osobni dokumenti, stari pisaći stroj, redovnička odjeća, dva pokrivala za glavu, nekoliko rukopisa. Ostavio nam je pak golemo duhovno bogatstvo: knjige s bogatim savjetima za liječenje prirodnim lijekovima iz kojih još uvijek crpimo i crpit će i budući naraštaji.

Galerija slika - o. Simon Ašič

Ašič osobno

Svima nama kojima je bio dan osobni susret s ocem Simonom Ašičem ostalo je u sjećanju više njegovih osobina: ljubazna riječ, ljubazan pogled, razumijevajuće slušanje čovjeka u nevolji, tješenje bolesnika, ulijevanje nove nade, izbor pravog lijeka. Oni koji su mu se obraćali za pomoć odlazili su od njega smireni, obogaćeni očinskim savjetima, zavežljajem ljekovitih čajeva i preporukama za daljnji životni put. Sam je jednom zapisao:

„Najviše sam sretan kad me ljudi koji su došli k meni bolesni, potišteni i puni pesimizma ponovno posjete zdravi i zadovoljni.”